nedjelja, 22 septembar 2019

 Uvjek sam sanjala da vidim sebe u bijelom mantilu

Deširina diploma srednje škole Deširina diploma srednje škole

Deširin san i java

Ponosna sam što sam Romkinja i svojim primjerom želim da pokažem da Romi i Romkinje mogu biti uspješni


Objavio  nov 03, 2017

Zdravstvena zaštita i povećanje stepena dostupnosti zdravstvene zaštite Roma jedan je od cilejva prepoznat u Strategiji za socijalnu inkluziju Roma i Egipćana u Crnoj Gori za period 2016-2020. Kao mehanizam za ostvarivanje ovog cilja predviđeno je uvođenje medijacije između zdravstvenog sistema i pripadnika romske populacije.

Ovo posredovanje su obavljali zdravstveni medijatori sve do marta ove godine kada je uspostavljena pozicija saradnika socijalne inkluzije Roma i Egipćana u oblasti zdravstva čiji je osnovni zadatak aktivna komunikacija sa romskom i egipćanskom zajednicom i njihovo uključivanje u sistem zdravstvene zaštite. U Podgorici su ovu ulogu od marta mjeseca preuzele romske medijatorke Dešire Salihi i Elza Hanaj, koje pomažu da se premosti jaz između potreba Roma i Egipćana sa jedne, i onoga što im nudi zdravstveni sistem sa druge strane.

Dešira Salihi (39) je jedna od romskih saradnica koja radi u jednom od podgoričkih domova zdravlja na Koniku. Osnovnu školu je završila u Prištini. Sa 18 godina se udala i započela novi porodični život u braku sa, kako kaže, pravom osobom za životnog saputnika. Sada ima dvoje djece i trudi se da njena djeca budu školovana. Ona je kao mala mnogo voljela da uči i pomaže drugima. 

“Uvjek sam sanjala i htjela da vidim sebe u bijelom mantilu“, priča Dešira. Međutim njen san je u jednom periodu njenog života bio nemoguć. Na Kosovo je 1999. godine počeo rat, ona i njena porodica morali su da napuste svoj dom, svoju zemlju i traže „spas“ u Crnu Goru gdje su dugo vremena živjeli pod bijelim šatorima.

„Nijesam mogla doći sebi, iz nešeg toplog doma došli smo pod bijelim krpama  i na odranim madracima. Sve je to bilo zlatno u ljetnjem periodu u odnosu na zimu kada je bilo neopisivo užasno. Platno šatora je propuštalo vodu, madraci  na kojima smo morali da spavamo su bili mokri i blatnjavi“, prisjeća se Dešira.

I pored loših stvari koje su joj se događale Dešira je ipak našla način kako da pomaže drugima. Prvi njeni koraci rada započeli su u humantarnoj organizaciji INTERSOS koja je tada pružala pomoć izbjeglima sa Kosova. „Pomagala sam djeci, vodila računa da sva djeca budu uhranjena, vagala ih redovno, kupala i slično. Bilo je mnogo djece koja su bila neuhranjena, gola, prljavih ruku. Pitala sam se da li ovome ima kraja, čemu su ova djeca ovo zaslužila i šta su ona zgriješila“.

Dešira i danas pomaže stanovnicima kampa. Smatra da je jako bitno to što joj zajednica vjeruje. No, u međuvremenu je radila i na jačanju svojih kapaciteta i znanja u oblasti zdravstva. Pohađala je mnoge obuke na različite teme vezano za romsku zajednicu. Radila je i za mnoge druge organizacije gdje je uglavnom radila na sličnim poslovima.

Jedna od njenih svijetlih tački u životu je, kako kaže, angažman u njemačkoj organizaciji HELP. Od 2013. godine radila je u ovoj organizaciji uz čiju podršku je vanredno završila srednju stručnu školu „Spasoje Rasopović“, smjer obrađivač plemenitih metala.

„Vrijedilo je truda ipak, pomislila sam nakon završetka srednje škole. Dok sam učila, uporedo sam potpisala ugovor o radu sa Helpom i postala saradnik u socijalnoj inkluziji Roma i Egipćana u oblasti zdravstva“, priča Dešira i dodaje da je „saradnik“ isto što i nekada zdravstveni medijator. Pohađala je tri obuke na temu zdravstva gdje je naučila zašto je važna vakcinacija djece, na koji način izabrati ljekara, gdje se nalazi specijalista za određenu oblast, koja je funkcija doma zdravlja, hitne pomoći, i Kliničkog centra.

„Dok sam bila angažovana u Help-u moj rad je bio više terenski. Pratila sam pacijente od trena kad se obrate za pomoć do trenutka kada dobiju potrebnu terapiju. Tokom ovog angažmana mnogi su odrasli kao i djeca dobila izabranog ljekara“ ističe srećno Dešira.

Svijesna je, kaže, da je veliki procenat stanovnika kampa nemarljiv i da ne znaju u određenim slučajevima gdje i kome da se obrate. „Ja sam išla od vrata do vrata, uzimala zdravstvene knjižice i išla sa njima na šalteru Doma zdravlja da ih rasporede kod izabranog ljekara. Dešavalo se da im zakažemo kod doktora, a oni se ne pojave. U takvim slučajevima išla sam po njih kući i vodila na preglede“, objašnjava Dešira.

Od marta ove godine Deširino novo radno mjesto je na šalteru Doma zdravlja Konik. Za nju opet počinje novi period, novo upoznavanje kolega, malo drugačiji sistem rada. Ni u jedom trenutku nije posustala, željela je, kaže, da uspije i nauči sve što treba.

„Prvi dan na poslu bio je težak jer nijesam poznavala kolege i koleginice, ali je brzo i prošao jer je bilo mnogo pacijenata. Osjećala sam se ispunjeno, stala sam na šalteru Doma zdravlja i pomagala mom narodu. Moja uloga u Domu zdravlja je uglavnom prevodilačka, kad pacijent iz moje zajednice ne razumije ili ne zna šta treba da uradi ja objasnim na romskom ili albanskom jeziku. Medicinske sestre  na šalteru  su jako pozitivne i trude se da naučim što više“, priča Dešira.

Smjene mijenja nedjeljno, a bude na svakom odsjeku (ginekologiji, opštoj praksi, pedijatriji i patronaži). Osim što prevodi na šalteru, naučila je na koji način registrovati, zakazivati preglede pacijentima i kako im ovjeriti ljekarske recepte. Sa patronažnom sestrom ide u patronaži porodiljama u izbjegličkom kampu. Kroz ove posjete Dešira pomaže u prevođenju, ali je usput naučila i druge korisne stvari.

„Sada znam kako se povija pupak bebama i koje savjete dati prvim majkama dojiljama“, uz osmijeh priča Dešira i dodaje da često njeni sunarodnici pričaju sa njom na crnogroskom jeziku iako ga ne poznaju dobro. „Ne žele da se osjećam pred koleginicama neprijatno, ali ja ipak inisistiram da korisitimo romski jezik kako bismo dobili precizne informacije“.

Svaki put kada je u kampu neka vrsta kampanje vezano za zdravstvo uvjek je zovnu da bude prisutna. Nedavno je bila vakcinacija za djecu iz Kampa koja nemaju zdravstne knjižice već samo kartone, njena  je uloga bila u objašnjavaju čemu služi vakcina i zašto je važno vakcinisati dijete.

Dešire u razgovoru za Romalitiku ističe jedan od većih problema sa kojim se susrijeće tokom rada. „Mnogo se puta desi da na pregled dođu osobe iz kampa, koji imaju porijeklo sa Kosova, ali nemaju zdravstvenu knjižicu. Ove osobe plaćaju pregled na šalteru u iznosu od 7,90 eura“, objašnjava Dešire i dodaje da osobe sa stranim statusom u Crnoj Gori, porjeklom sa Kosova, ne mogu da ostvare besplatnu zdravstvenu zaštitu.

Dešire ističe da se već duže vrijeme raspravlja o ovom problemu, ali nikako da se donesu sistemska rješenja. „Naš Fond za zdravstveno osiguranje traži potvrdu da nijesu zdravstveno osigurani na Kosovo, koju tamo nije moguće da pribave jer ne postoji Fond zdravstva. Potrebno je naći sistemsko rješenje što prije kako ne bi plaćali preglede“, smatra Dešire.

Zdravstvene medjatorke nijesu u stalnom radnom odnosu. Dešire i njena koleginica Elza Hanaj sa Domom zdravlja potpisuju ugovore na svaka tri mjeseca. Nadaju se da će jednoga dana i u Crnoj Gori biti angažovano više zdravstvenih medijatora koji će povećati procenat dostupnosti zdravstvene zaštite kod romske populacije. Dešira ističe oduševljenje sa informacijom da je u Srbiji angažovano skoro 70 medijatora.

„Ponosna sam što sam Romkinja i svojim primjerom želim da pokažem da Romi i Romkinje mogu biti uspješni“, zaključuje Salihi za naš portal.

 

Poslednje azurirano srijeda, 22 novembar 2017 15:29
Anita Beriša

Email Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je vidjeli.
Login to post comments
  1. Drugi pišu
  2. Najčitanije
  3. Komentari
loader